Nakon dvadeset godina samobitnosti Hrvatske, fundamentalno pitanje je gdje je nestala ili što je postala hrvatska desnica u političkom životu. Politička desnica je sintagma kojom u aktualnom političkom životu označavamo uglavnom konzervativne struje unutar političkog spektra.
Desni blok političkih stranaka obuhvaća široku paletu u koju spadaju monarhističke, aristokratske, teokratske, reakcionarne i kontrarevolucionarne stranke. Ekstremna desnica obuhvaća i fašizam ili nacionalni socijalizam odnosno nacizam, gdje se ostaci desničarskih krugova poraženih političkih strukrura iz burnih vremena 40-tih godina prošlog stoljeća žele danas indoktrinirati.
U današnje vrijeme političkoj desnici pripadaju i stranke koje zagovaraju slobodno tržište, kapitalizam, odnosno interese krupnog kapitala, kao i neke oblike nacionalizma. Što će reči da je je u Hrvatskoj “Kukuriku” koalicija koja je na vlasti zapravo predstavlja političku desnicu.
Jer politička ljevica predstavlja brojne ideološke struje unutar političkog spektra. Pristaše ljevičarskog pristupa politici pozivaju na ukidanje struktura koje smatraju odgovornim za iskorištavanje ekonomski neprivilegiranih dijelova stanovništva.
Pojam politička ljevica se upotrebljava za nekoliko revolucionarnih pokreta od kojih su najpoznatiji anarhizam, komunizam i socijalizam, ali se također upotrebljava kako bi opisao socijaldemokraciju i socijalni liberalizam. Roderick Lang američki utjecajni profesor s harvardskom diplomom je kratkim rječima opisao program političke ljevice: "briga o pravima radnika, protivljenje plutokraciji, zabrinutost oko feminizma i socijalna jednakost".
Baš nijedna karakteristika koalicije na vlasti koja poručuje da je u kategoriji političke ljevice, ne daje joj tu determiniranost. Pokušaj da se nekim tzv. “socijalnim programima” svrsta u red europske ljevice se svodi samo na naziv stranaka.
Možda bi se u nekim povlaštenim uvjetima i razmatranjima aktualna hrvatska vlast mogla u političlkoj teoriji tj, u politici svrstati u politički centar što označava pokrete, stranke i ideologije koji promoviraju stavove između tzv. ljevice i desnice, odnosno pokušavaju pronaći srednji put između tih dviju ideologija. Ideologija koja promovira politički centar kao alternativu ljevici i desnici naziva se centrizam.
Često se koristi i suvremen naziv treći put, koji se više koristi u ekonomiji, označavajući sintezu slobodnog tržišta i socijalne osjetljivosti, zapravo filozofiju pomirenja između kapitalizma i demokratskog socijalizma.
Ako na taj način rasčlanimo političku realnost u Hrvatskoj, napokon ćemo shvatiti da je Hrvatska zemlja desnog centra, bez obzira tko je na vlasti. Razlike između opozicije i vladajućih su toliko minorne da ne odstupaju od desnog centra, a ogledaju se samo u imenima ljudi koji su na funkcijama.
Oni koji se danas predstavljaju kao hrvatska desnica su ustvari minorne grupe ljudi koji isticanjem svoje nacionalne pripadnosti i “arijevske krvi”, nazivajući se “domoljubima”, žele prigrabiti vlast, kako bi se obračunali s “komunjarama” kojih u Hrvatskoj već odavno nema. Za svoje ciljeve zlorabe naivne domoljube koji se bore i žele državu jednakosti i blagostanja.
U Hrvatskoj nastaje mlada hrvatska ljevica koja se rađa među mlađom populacijom, nezadovoljnom onim što im se ostavlja u nasljeđe i neperspektivom na svim područjima života, ova nazovi “stara hrvatska desnica” im je veliki kamen spoticanja i omča oko vrata, jer se uvijek “prikrpa” uz njihove malo revolucionarnije akcije. Tako se u javnosti pokušava stvoriti dojam da te akcije vodi reakcionarna hrvatska desnica koja je stvar prošlosti, povijesti. No među mladima su sve jače ideje socijalizma, što samozadovoljni trenutni politički vladari ne uviđaju ili misle da će to moći riješiti dobro obučenim i opremljenim specijalcima na Markovom trgu ili Tragu bana Josipa Jelačića, svejedno.
Puky
