Agresivno i naporno su nas skoro svi mediji u Hrvatskoj jučer zasipali informacija o tome kako su dvojica čelnih ljudi hrvatske Vlasti u veselom društvu Pupovca, Uzelca, živućih partizana i preživjelih jasenovačkih logoraša, danas je uvelike spasnulo i nema nijedne vijesti o tome. Žalosno je bilo gledati to gerijatrijsko drušvo kojem Vrhuška obećava kako će dobiti povlastice, kao da ih nisu imali do sada.
|
Postoje li u ljudskim životima uopće slučajnosti, ili je sve što se događa samo poslijedica nekog, ponekad nevidljivog i nedokučivog uzroka? Kroz povijest su na ovo temeljno filozofsko pitanje pokušale odgovoriti mnoge mudre glave, a većina ih se na kraju ipak opredijelila za smisao, smatrajući da je u ljudskom životu besmisleno samo vjerovati u besmisleno. Sve ostalo ima svoj smisao i može se rekonstruirati.
|
|
Zabava |
Uvriježen stav da o sprečavanju neželjene trudnoće brigu mora voditi samo žena, često rezultira time da o kontracepciji nitko ne vodi računa. Koja je metoda najbolja za vas?
|
|
Joža iz Horvatske |
Korijeni su posađeni upravo na Markovu trg-u 2001 godine štrajkom policajaca branitelja koji su dobili otkaze preko noći od Račanove Vlade i zamijenjeni milicajcima koji su danas apriorni poslušnici u represiji protiv vlastitog naroda po boljševičkom receptu. Tada je na čelu zagrebačke policije bio upravo Ranko Ostojić a ministar Šime Lučin.
|
|
Horvatski eko info |
Vodopija, zvana još cikorija, radič, konjska trava, modri cvijet trajna je i zeljasta biljka, visoka i do 1 metar. Korijen joj je debeo, vretenast, izvana taman, iznutra bijel. Stabiljka je uglata, tvrda, uspravna i puna gorkog mliječnog soka. U gornjim dijelovima je razgranata i pokrivena kratkim dlakama. Prizemni listovi su veliki, dugački i nazubljeni, a oni na stabiljci kraći i duguljasto kopljasti. Cvjetne glavice modre su boje, ponekad ružičaste ili bijele.
|
|
 |
|
HORVACKE REGULE LEPOG PONAŠANJA ! (Pri kupici i klupici) |
|
|
|
129.- Marija, Beč: Gotovo dvadeset godina živjela sam u braku za koji sam mislila da je savršen. On je bio četiri godine mlađi od mene, uvijek pun razumijevanja i ljubavi. Ja sam radila i imala solidna primanja, više sam praktičan tip a on pak pomalo umjetnički. No dogodilo se da ga je posao na više mjeseci odveo u drugu zemlju i kada se vratio bio je drugi čovjek: grub, arogantan, stalno ljut. Otkrila sam da je posrijedi druga žena. Zatražila sam razvod i nakon što sam odglumila pokušaj samoubojstva on je pristao i odselio.
|
|
|
Kao tinejdžer odrastao sam u povijesnim vremenima kada se rađala i stvarala Hrvatska. Iako tipični tinejdžer, ipak se u meni budio do tada nepoznati osjećaj... Tako nešto se može usporediti samo sa onom pravom iskrenom ljubavi između muškarca i žene. Kada zadrhtite i na samu pomisao na voljenu osobu...
|
|
|
Temeljno pitanje je kako uštediti od nečega čega nema. Naime mediji su puni napisa o uštedama i štenjama na svima razima. Gdje se slivaju ta ogromna sredstva od ušteda? U koje fondove? Pokreće li se njima gospodarstvo i izlazak iz krize? Političke floskule za napaćeni, obespraljeni narod!
Sve je to kozmetika po načelu iz "šupljeg u prazno", temeljanja na zaduživanju države.
Potpuno je jasno da se iz prazne državne kase ne mogu pokriti potrebe korisnika. Kako je napuniti?
Sigurno ne ŠTEDNJOM, nego POTROŠNJOM.
Jedino država ne bi smela živjeti na kredit, jer poskupljuje život svojim građanima.
Ispada velika mudrost! :) Država živi od poreza (uglavnom), ako građani ne troše, ne proizvode, ne trguju, od kuda će se uzeti porez? Povećanjem cijena? Točno jer je smanjena potrošnja a kasi treba ista količina novaca.
Time se smanjuje kupovna moć građana, manja potrošnja i manje sredstava u proračun.
Otpuštanje radnika iz bilo kojeg područja, smanjuje se kupovna moć i isti efekt.
Točno je da "parazite" društva treba smanjiti, čemu 21 županija, 122 grada I bezbroj općina?
Znači te "parazite" treba smanjiti koliko god je moguće. Političari ne čuju glas naroda, da ne žele te općine, jedino se politčari bore za njih, zašto ?
Mali gospodarstvenici i radnici i seljaci nemaju šanse učestvovati u gospodraskom zakonodavstvu, zakone donosi samo krupni kapital i banke, kojimaje interes isključivo kratkoročno sticanje što većeg profita. Oni donose predlažu i “donose” zakone kao “opljačkati” građane.
Štednja se može primijeniti na način da se pojača proizvodni sektor i potrošnja, a smanji neproizvodni sektor. Ne masovna otpuštanja s kojima se "maše" svaki dan.
To grešku su napravile neke bivše Vlade, evo na primjeru veterana Domovinskog rata. Naime radi "socijale", cijele Istočne Slavonije i Dalmatinskog zaleđa, itd. donijeli su zakone da vetreani mogu pod svakakvim oskolnostima u mirovinu. Privreda je potpuno stala, svi veterani u tim krajevima su HRVI (bilo na osnovu ranjavanja ili bolesti).
Sada se optužuje veterane kao "lažne invalide" i sl. Pa nisu oni krivi što je država donijela zakon da se zbog "gripe" može dobiti HRVI.
Sada ako im se oduzmu stečena prava, jedino mogu umrijeti od gladi, jer privreda ionako nema.
Jasno je da država nije mogla otvarati firme, ali država je mogla donijeti zakone kao što je donijela za "pljačku stoljeća" - zakon o privatizaciji i zakone koji bi potaknuli razvoj gospodarstva u tim regima koje su bile pod okupacijom ili u stalnoj ratnoj opasnosti.
Sada treba čekati "bilogiju" vezano za vetrane (grubo, ali je tako), kao se ne bi dovelo do destabilizacije društva.
Ništa se neće dobiti, smanjem "braniteljskih" mirovina, objavom branitelja, revizijom invalidnosti, možda koji politički bod, ali u mnogim mjestima jedino veterani potrošnjom pune državni proračun, pa nije baš uputno rezati granu na kojoj sjedim.
Ali nije kasno da se krene s projektima i zakonskom regulativom. Neka se riješi da radom veretani mogu zaraditi više nego što im je mirovina i svi će se odreći mirovine i ići raditi (ili će je bar zamrznuti). Za to je očigledni primjer ministar branitelja, koji je odjednom "čudno" ozdravim dobijanjem ministarske fotelje.
Kako god to neozbiljno zvučali, ali to je izlaz da se rastereti mirovniski fond, nikava restruktuiranja mirovinskog fonda neće pomoći. Jer jedino je Isus s 2 ribice i 5 hljepčića nahranio narod.
Rezime:
Prosječnom hrvatskg građaninu je jasno da se iz krize ne može štednjom. Štednja kao mjera je prepisana od pok. Ante Markovića, a razvidno je da su njegove mjere dovele do rata na Balkanu. Svjetli primjer je i Argentina, koja se iz bankrota izvukla potrošnjom, a ne štednjom.
Štednja generira poskupljenja i sve veće siromašenje, što je najočiglednije na cijenama javnih usluga. Neminovno je da tvrtke koje pružaju vodnu uslugu i distribuciju toplinske toplinke i električne energije kao i plina, suočeni s smanjenom potrošnjom (štednjom) „moraju“ povisiti cijenu kako bi akomulirali istu razinu prihoda ili kapitala.
Tako je i u trgovinama široke potrošnje, osim klasičnog poslupljenja, trgovci i proizvođači da bi dobili istu količinu novaca smanjuju netto količinu robe, a cijena ostaje ista.
Potpuno razumljiva i jednostavna matematika i logika. Ako trogac proda manje proizvoda dobit će manje novaca, s manje novaca može platiti manje radnika, slijedi otpuštanje. Čovjek koji je nema prihoda ne može ni trošiti i trgovac prodaje sve manje i manje, pokušaj „davljenika“ da se izvuče je povećanje cijene i tako se sve vrti u začaranom krugu.
Na taj način se i državna blaganja sve manje i manje puni. Da bi je napunili namjeravaju povećati PDV, a to je pokretač gore narečenom vrzinog kola.
Jedini i isključivo jedini izlaz iz krize je povećanje potrošnje i izvoza roba i usluga. Nitko neće Hrvatskoj pokloniti ništa, a bankrot je sve bliže i bliže.
Smanjenje troškova, automatski će podići proizvodnju i zapošljavanje, a time se povećava i potrošanja kao pokretač kapitalističkih odnosa. Jer bez potrošnje nema profita. Može ministar Linić pozivati na štenju kako hoće, na taj način neće Hrvatsku izvući iz krize. Linić je ekonomist i stručnjak iz nekih drugih vremena, još nije shvatio postavke Kapitalizma, te bi bilo uputno poslati ga bar 15 dana na edukaciju kod hrvatske snahe na čelu Argentine.
Valjda će onda konačno shvatiti, da što građani više štede, u državnu blagajnu se sliva sve manje novaca, a dodatni porezi stvaraju nezadovoljstvo. Nije ni Mao Ce Tung bio blesav kad je tvrdio da je: „prazan želudac najveći politički problem“. Pa bi se tako i Liniću moglo lako dogoditi da bude „Keko“, što za Hrvatsku ni u kom slučaju ne bi valjalo.
Članak je kratak, jer je izlazak iz krize vrlo jedanostavan, na stranu što hrvatskim političarima odgovara da kriza traje što duže, a onom prosječnom građaninu s početka priče je jasno zašto.
Puky
|
|
PRIOPĆENJA Z HORVATSKE |
 Poziv zaprimljen od strane RSL Australije upućen Udrugi UDVDR RH _ Australia da kao predstavnici branitelja sudjeluju u ovogodišnjim proslavama Anzac Day u Canberri 25. travnja 2012. plod je druge godine promicanja i diplomatske kampanje članova Udruge Domovinskog rata dragovoljaca i veterana Republike Hrvatske (UDVDR RH)
Posebna čast iskazana braniteljima bila je da su bili jedini strani veterani pozvani da polože vijence u službenoj vojnoj uniformi na Nacionalnom Anzac Day , stoga je za članove UDVDR RH australske podružnice sudjelovanje u Anzac Day svečanosti i ove godine bio veliki uspjeh aktivne socijalne diplomacije između branitelja iz DR u Hrvatskoj i RSL Australije te posebna čast.
|
|
HORVATSKA DIJASPORA |
 ANZAC Day, 25th of April, is the most important date in Australia’s and New Zealand’s calendar. Across the length and breadth of Australia and New Zealand people turn out to salute, honour and pay their respects to the fallen and to the surviving servicemen who willingly offered their lives to the service of their country.
The (acronym) name ANZAC became famous with the landing of the Australian & New Zealand Army Corps on the Gallipoli Peninsula at the Dardanelles, Turkey, on 25th of April 1915. It has since become synonymous with the determination and spirit of our armed forces. The significance of the day, and the acronym, in Australia’s heritage is probably best stated by Dr. C. W. Bean in the following excerpt from his official Australian history of World War One:
|
|
Portreti hrvatskih županija
|
|
|
|
Registar hrvatskih branitelja |
|
|
Mi, Hrvatski branitelji-predstavnici udruga iz Domovinskog rata, podsjećajući se na našu povijesti vezanu za Blejburg, davamo pripćenje za javnost. Nećemo se opterećivati i vraćati na Drugi svjetski rat. Mi o njemu znamo istinu. Krenut ćemo od prije dvadesetak godina kad su određeni ljudi nabijeni nacionalnom sviješću krenuli u stvaranje Hrvatske države. Krenuli su s ponosom iako su znali da su im glave u torbi.
|
Gledajući dva dana jednog čovjeka u ustaškoj odori kojom je započinjalo svako izvješće iz Bleiburga preko poltronskih medija, pokušavam naći na slikama mladih učesnika proslave tog Ustašu i ne nađoh ga. A tko su bili Ustaše zna jako malo ljudi posebno u Hrvatskoj. "Naučili" su nas da je Ustaša bio krvnik i koljač-mesar. Ti koji tako tvrde prenose što im nalažu Brinatci i Srbi i odriču se svoga roda. Ustaše su ginule s imenom hrvatske na usnama, a bilo je zločina kakve čine sve vojske svijeta u ratu. Zar su Ameri počinili manje zlo sravnivši Drezden sa zemljom gdje je u neselektivnom bobardiranju pobijeno skoro 80% stanovnika - civila tom njemačkog grada, a grad je bio prepun izbjeglica i ranjenika. Ne, ne pravdam zločin, ali na svijetu nema kolektivne odgvornosti osim Ustaša. I to ne zato što su Ustaše, nego zato što su Hrvati. A na toj tezi je i presuda hrvatskim generalima i državi za osobodilačke operacije u Domovinskom ratu. Očigledno kletva kralja Zvonimira dnjeuje i dalje! Hrvati nemaju svoje "ja" nemaju svoju državu!
|
Ne želimo zabijati glavu u pijesak, moramo donositi i teške odluke ( Zoran Milanović ). Nije za očekivati da će se stvari u Hrvatskoj pokrenuti, da će doći do očekivanog razvoja RH i blagostanja hrvatskih građana, jer država nema više moć potpune regulacije i kontrole gospodarstva, jer su zaštitne te osobito razvojne funkcije države oslabile.
|
Ove nedjelje, u čitanju Evanđelja, čuli smo kako je Isus podučavao u prispodobama o kraljevstvu nebeskom. Isus je rekao: “S kraljevstvom je nebeskim kao s blagom što skriveno leži u polju. Kad ga netko pronađe, sakrije ga, te pun radosti ode prodati sve što ima i kupi ono polje.” (Mt 13.44) Isus nam ustvari poručuje kako je Kraljevstvo nebesko, jedino, pravo i istinsko blago. Kraljevstvo nebesko zaslužuje da se čovjek odrekne svega materijalnog, svega što posjeduje, da posve preuredi i podredi život toj spoznaji, tom neprocjenjivom blagu.
|
|
Horvatski kamin |
I ove godine nastavljena je tradicija u našoj župi te je prve subote poslije Prve Svete Pričesti organizirano hodočašće u Mariju Bistricu kako bi zahvalili majci Božjoj na daru blagovanja Tijela Kristova (Hostije). Polazak je bio u 7:00 sati ispred crkve Presvetog Srca Isusova. Već pola sata prije polaska su se počela prikupljati djeca sa pratnjom (majke, bake i pokoji otac). Bilo je predivno vidjeti vesela dječja lica puna radosti i iščekivanja. Kad je sat na zvoniku otkucao 7. uru, autobus je krenuo put Marije Bistrice.
|
|
Životni stil |
Mladi ljudi koji su spletom okolnosti o seksu učili iz pornića, nažalost, imaju kriva uvjerenja i zablude o seksualnosti i svemu što uz to ide.
|
|
Šport |
'Na drugom sam kraju svijeta, ali plačem. Uništena je tradicija duga 80 godina, stotinjak ljudi ide na burzu, djeca neće imati gdje trenirati, a nikoga kao da nije ni briga', poručio je nekadašnji trener Dinama i Varteksa Branko Ivanković iz Saudijske Arabije.
|
|
Pod svijetlom zalazećeg sunca čini se kao da usred australske pustinje leži golemi kip od užarene lave. U kasnim večernjim satima golema stijena zrači svojom najcrvenijom bojom. S opsegom od 10 kilometara i visinom od 343 metra, dominira horizontom jugoistočno od Alice Springsa u središnjoj Australiji. To je najveća izolirana stijene na svijetu.
