
Agresivno i naporno su nas skoro svi mediji u Hrvatskoj jučer zasipali informacija o tome kako su dvojica čelnih ljudi hrvatske Vlasti u veselom društvu Pupovca, Uzelca, živućih partizana i preživjelih jasenovačkih logoraša, danas je uvelike spasnulo i nema nijedne vijesti o tome. Žalosno je bilo gledati to gerijatrijsko drušvo kojem Vrhuška obećava kako će dobiti povlastice, kao da ih nisu imali do sada.
|

Postoje li u ljudskim životima uopće slučajnosti, ili je sve što se događa samo poslijedica nekog, ponekad nevidljivog i nedokučivog uzroka? Kroz povijest su na ovo temeljno filozofsko pitanje pokušale odgovoriti mnoge mudre glave, a većina ih se na kraju ipak opredijelila za smisao, smatrajući da je u ljudskom životu besmisleno samo vjerovati u besmisleno. Sve ostalo ima svoj smisao i može se rekonstruirati.
|
|
Zabava |

Uvriježen stav da o sprečavanju neželjene trudnoće brigu mora voditi samo žena, često rezultira time da o kontracepciji nitko ne vodi računa. Koja je metoda najbolja za vas?
|
|
Joža iz Horvatske |

Korijeni su posađeni upravo na Markovu trg-u 2001 godine štrajkom policajaca branitelja koji su dobili otkaze preko noći od Račanove Vlade i zamijenjeni milicajcima koji su danas apriorni poslušnici u represiji protiv vlastitog naroda po boljševičkom receptu. Tada je na čelu zagrebačke policije bio upravo Ranko Ostojić a ministar Šime Lučin.
|
|
Horvatski eko info |

Vodopija, zvana još cikorija, radič, konjska trava, modri cvijet trajna je i zeljasta biljka, visoka i do 1 metar. Korijen joj je debeo, vretenast, izvana taman, iznutra bijel. Stabiljka je uglata, tvrda, uspravna i puna gorkog mliječnog soka. U gornjim dijelovima je razgranata i pokrivena kratkim dlakama. Prizemni listovi su veliki, dugački i nazubljeni, a oni na stabiljci kraći i duguljasto kopljasti. Cvjetne glavice modre su boje, ponekad ružičaste ili bijele.
|
|
 |
|
HORVACKE REGULE LEPOG PONAŠANJA ! (Pri kupici i klupici) |
|
|
|

129.- Marija, Beč: Gotovo dvadeset godina živjela sam u braku za koji sam mislila da je savršen. On je bio četiri godine mlađi od mene, uvijek pun razumijevanja i ljubavi. Ja sam radila i imala solidna primanja, više sam praktičan tip a on pak pomalo umjetnički. No dogodilo se da ga je posao na više mjeseci odveo u drugu zemlju i kada se vratio bio je drugi čovjek: grub, arogantan, stalno ljut. Otkrila sam da je posrijedi druga žena. Zatražila sam razvod i nakon što sam odglumila pokušaj samoubojstva on je pristao i odselio.
|
|
|

Kao tinejdžer odrastao sam u povijesnim vremenima kada se rađala i stvarala Hrvatska. Iako tipični tinejdžer, ipak se u meni budio do tada nepoznati osjećaj... Tako nešto se može usporediti samo sa onom pravom iskrenom ljubavi između muškarca i žene. Kada zadrhtite i na samu pomisao na voljenu osobu...
|
|
|
U uvodu Milanović nije propustio spomenuti HDZ, odnosno "predsjednicu HDZ-a" i pohvalio njezinu inicijativu za raspravu o EU.
Iza nas je dug put, puno posla je napravljeno i jedna engleska novija poslovica prevedena na hrvatski kaže da je konstantna borba i napor za čovjeka vidjeti ono što mu je ispred nosa, odnosno ispred očiju. Ono što je vrlo često najočitije ljudi katkad ne vide, a pred nama je najočitija činjenica da je EU dobra za Hrvatsku i da je hrvatsko članstvo u EU nešto što generaciji koja danas živi i koja tek dolazi može donijeti samo dobro. EU nije recept i dosad nije bila recept za sve probleme suverenih naroda, nacija i političkih zajednica. Najbolji dokaz je ono što se događa u posljednjih nekoliko godina u EU. Situacija nije sjajna, ali EU je i dalje najuređenija i najzahtjevnija zajednica – sociološki, ekološki, ekonomski, regulacijski – koju je ljudski rod ikada igdje osnovao. S najvećim standardima zaštite ljudskih prava, tolerancije različitosti, ulaganja, poticaja, harmonizacije i izbjegavanja nejednakosti.
U uvodu Milanović nije propustio spomenuti HDZ, odnosno "predsjednicu HDZ-a" i pohvalio njezinu inicijativu za raspravu o EU. Time sugerira zajedništvo na putu u EU. Dalje, uz zgodnu poslovicu o tome da se obično ne vide stvari ispred nosa, pojednostavnjuje eventualne dvojbe i daje jasnu poruku – u EU trebamo ući jer, kakva bila da bila, nema bolje i uspješnije državne zajednice za Republiku Hrvatsku.
Pametni uzmu najbolje
Vidimo u ovoj krizi da postoje dobri i manje dobri, i nije im kriva EU, krivi su si sami, zaslužni su si sami... Mi ulazimo u nešto za što znamo da je dobro, što nam je tu pred očima, ali što se mijenja, a što nam stalno treba ostati u fokusu. Postoje uspješni i manje uspješni, na nama je da izvučemo ono najbolje iz sebe, iz EU, da uđemo u Uniju i Unija u Hrvatsku i Hrvatsku učinimo stabilnijom, snažnijom, i neovisnijom... Važno je reći hrvatskoj javnosti – EU se mijenja, mijenjaju je okolnosti i politička volja njenih naroda i lidera. Dok sada razgovaramo mijenja se možda dalje i više nego ikada do sada u kratkom vremenskom razdoblju, a na nama je da uzmemo najbolje za sebe, da ne ulazimo s figom u džepu, svjesni što ta kvaliteta znači za nas.
Premijer priznaje očito – EU je u krizi i nekima ondje sada nije dobro, no poručuje – krivi su si sami, jer stvar je u tome da EU onima koji se drže pravila omogućava da podignu svoju kvalitetu i standard, te da pametne zemlje znaju uzeti najbolje za sebe.
Komparacija s poviješću
Malom narodu, maloj političkoj zajednici, maloj naciji kakva je naša, preostaju dvije mogućnosti uvijek i bit će ubuduće tako – da ostanemo samostalni na tradicionalan, konzervativan način, da se ne integriramo, ili da se priključimo jednom savezu. Taj savez smo dobro proučavali posljednjih 20 godina, nikada u našoj povijesti naroda i nacije, a nacija nismo od stoljeća sedmog, nego kraće, nismo ulazili u neku integraciju, neku veću silu na ovako dobar način. Kažu kritičari: gdje god je Hrvatska ušla, to je propalo. Sve civilizacije na kraju su propale, sva kompleksna društva u povijesti su propala, sva kompleksna društva su dosegnula svoje zrenje, kulminaciju i svoj lagani pad, ali u ovom trenutku vjerujem da je EU još uvijek u usponu. Nikada nismo bili svjesniji i nikad nismo mogli imati manje izgovora da ne znamo kamo idemo, mi znamo kamo i kuda idemo i gdje ćemo doći.
Milanović time poručuje da Hrvati ovaj put ne trebaju strahovati da će u EU uletjeti "kao guske u magli". Kako nam se to u povijesti događalo. Smatra da ovo s EU sada dobro radimo i da nikada u povijesti nije bilo boljeg "prisajedinjenja" nekoj državnoj zajednici u kojoj smo bili. Naravno, dopušta da postoji alternativa, onda ostajemo samostalni, ali i sami. Stoga ovdje sugestivno ponavlja – "mi smo mali narod, mala nacija".
Može se promijeniti stav
Hrvatski narod, odnosno hrvatska politička nacija, svi koji ovdje žive, nisu fanatici, nisu slabi, nisu bezvoljni, imaju jasnu viziju što žele. Na nama kao hrvatskim političarima, ali i onima koji ne sjede ovdje, na svima onima koji danas još uvijek sudjeluju u ovoj debati također je velika odgovornost. Kada uđemo u EU, mi uvijek možemo sutra, za godinu, dvije, pet, promijeniti mišljenje. To, doduše, nitko nikada nije napravio... Ta je činjenica nekakav argument jer te se odluke ne donose pred cijevima, one se donose suvereno. Nitko nikada nije promijenio svoje mišljenje.
U ovom dijelu govora najjača je promotivna poruka, premijer poziva glasače da daju bezbrižno glas, jer nitko nas ne sili, a nacija može promijeniti i mišljenje, za koju godinu. Teoretski, što priznaje i Milanović, jer, kaže, nitko nije poslije odlučio izaći iz Europske unije. Poručuje – očito je svima bolje, nisu se pokajali.
Premali smo da budemo globalni i ne možemo bez EU
"Boljega od EU nema, to nije ni Amerika ni Japan, a to su zemlje s kojima se EU može i mora mjeriti" – osnovna je poruka da sami nismo globalni. "Jer izvan te EU, mnogo veće nacije od nas su u svjetskom oceanu nacija samo male zajednice s 50-60 milijuna ljudi, nas je 4,5 milijuna, dovoljno da napravimo kvalitetnu državu, premalo da budemo globalni igrači...", još jednom ponavlja i poručuje – premali smo da budemo sami.
vecernji.hr
|
|
PRIOPĆENJA Z HORVATSKE |
Poziv zaprimljen od strane RSL Australije upućen Udrugi UDVDR RH _ Australia da kao predstavnici branitelja sudjeluju u ovogodišnjim proslavama Anzac Day u Canberri 25. travnja 2012. plod je druge godine promicanja i diplomatske kampanje članova Udruge Domovinskog rata dragovoljaca i veterana Republike Hrvatske (UDVDR RH)
Posebna čast iskazana braniteljima bila je da su bili jedini strani veterani pozvani da polože vijence u službenoj vojnoj uniformi na Nacionalnom Anzac Day , stoga je za članove UDVDR RH australske podružnice sudjelovanje u Anzac Day svečanosti i ove godine bio veliki uspjeh aktivne socijalne diplomacije između branitelja iz DR u Hrvatskoj i RSL Australije te posebna čast.
|
|
HORVATSKA DIJASPORA |
ANZAC Day, 25th of April, is the most important date in Australia’s and New Zealand’s calendar. Across the length and breadth of Australia and New Zealand people turn out to salute, honour and pay their respects to the fallen and to the surviving servicemen who willingly offered their lives to the service of their country.
The (acronym) name ANZAC became famous with the landing of the Australian & New Zealand Army Corps on the Gallipoli Peninsula at the Dardanelles, Turkey, on 25th of April 1915. It has since become synonymous with the determination and spirit of our armed forces. The significance of the day, and the acronym, in Australia’s heritage is probably best stated by Dr. C. W. Bean in the following excerpt from his official Australian history of World War One:
|
|
Portreti hrvatskih županija
|
|
 |
|
Registar hrvatskih branitelja |
|
|

Mi, Hrvatski branitelji-predstavnici udruga iz Domovinskog rata, podsjećajući se na našu povijesti vezanu za Blejburg, davamo pripćenje za javnost. Nećemo se opterećivati i vraćati na Drugi svjetski rat. Mi o njemu znamo istinu. Krenut ćemo od prije dvadesetak godina kad su određeni ljudi nabijeni nacionalnom sviješću krenuli u stvaranje Hrvatske države. Krenuli su s ponosom iako su znali da su im glave u torbi.
|

Gledajući dva dana jednog čovjeka u ustaškoj odori kojom je započinjalo svako izvješće iz Bleiburga preko poltronskih medija, pokušavam naći na slikama mladih učesnika proslave tog Ustašu i ne nađoh ga. A tko su bili Ustaše zna jako malo ljudi posebno u Hrvatskoj. "Naučili" su nas da je Ustaša bio krvnik i koljač-mesar. Ti koji tako tvrde prenose što im nalažu Brinatci i Srbi i odriču se svoga roda. Ustaše su ginule s imenom hrvatske na usnama, a bilo je zločina kakve čine sve vojske svijeta u ratu. Zar su Ameri počinili manje zlo sravnivši Drezden sa zemljom gdje je u neselektivnom bobardiranju pobijeno skoro 80% stanovnika - civila tom njemačkog grada, a grad je bio prepun izbjeglica i ranjenika. Ne, ne pravdam zločin, ali na svijetu nema kolektivne odgvornosti osim Ustaša. I to ne zato što su Ustaše, nego zato što su Hrvati. A na toj tezi je i presuda hrvatskim generalima i državi za osobodilačke operacije u Domovinskom ratu. Očigledno kletva kralja Zvonimira dnjeuje i dalje! Hrvati nemaju svoje "ja" nemaju svoju državu!
|

Ne želimo zabijati glavu u pijesak, moramo donositi i teške odluke ( Zoran Milanović ). Nije za očekivati da će se stvari u Hrvatskoj pokrenuti, da će doći do očekivanog razvoja RH i blagostanja hrvatskih građana, jer država nema više moć potpune regulacije i kontrole gospodarstva, jer su zaštitne te osobito razvojne funkcije države oslabile.
|

Ove nedjelje, u čitanju Evanđelja, čuli smo kako je Isus podučavao u prispodobama o kraljevstvu nebeskom. Isus je rekao: “S kraljevstvom je nebeskim kao s blagom što skriveno leži u polju. Kad ga netko pronađe, sakrije ga, te pun radosti ode prodati sve što ima i kupi ono polje.” (Mt 13.44) Isus nam ustvari poručuje kako je Kraljevstvo nebesko, jedino, pravo i istinsko blago. Kraljevstvo nebesko zaslužuje da se čovjek odrekne svega materijalnog, svega što posjeduje, da posve preuredi i podredi život toj spoznaji, tom neprocjenjivom blagu.
|
|
Horvatski kamin |

I ove godine nastavljena je tradicija u našoj župi te je prve subote poslije Prve Svete Pričesti organizirano hodočašće u Mariju Bistricu kako bi zahvalili majci Božjoj na daru blagovanja Tijela Kristova (Hostije). Polazak je bio u 7:00 sati ispred crkve Presvetog Srca Isusova. Već pola sata prije polaska su se počela prikupljati djeca sa pratnjom (majke, bake i pokoji otac). Bilo je predivno vidjeti vesela dječja lica puna radosti i iščekivanja. Kad je sat na zvoniku otkucao 7. uru, autobus je krenuo put Marije Bistrice.
|
|
Životni stil |

Mladi ljudi koji su spletom okolnosti o seksu učili iz pornića, nažalost, imaju kriva uvjerenja i zablude o seksualnosti i svemu što uz to ide.
|
|
Šport |

'Na drugom sam kraju svijeta, ali plačem. Uništena je tradicija duga 80 godina, stotinjak ljudi ide na burzu, djeca neće imati gdje trenirati, a nikoga kao da nije ni briga', poručio je nekadašnji trener Dinama i Varteksa Branko Ivanković iz Saudijske Arabije.
|
|