Agresivno i naporno su nas skoro svi mediji u Hrvatskoj jučer zasipali informacija o tome kako su dvojica čelnih ljudi hrvatske Vlasti u veselom društvu Pupovca, Uzelca, živućih partizana i preživjelih jasenovačkih logoraša, danas je uvelike spasnulo i nema nijedne vijesti o tome. Žalosno je bilo gledati to gerijatrijsko drušvo kojem Vrhuška obećava kako će dobiti povlastice, kao da ih nisu imali do sada.
|
Postoje li u ljudskim životima uopće slučajnosti, ili je sve što se događa samo poslijedica nekog, ponekad nevidljivog i nedokučivog uzroka? Kroz povijest su na ovo temeljno filozofsko pitanje pokušale odgovoriti mnoge mudre glave, a većina ih se na kraju ipak opredijelila za smisao, smatrajući da je u ljudskom životu besmisleno samo vjerovati u besmisleno. Sve ostalo ima svoj smisao i može se rekonstruirati.
|
|
Zabava |
Uvriježen stav da o sprečavanju neželjene trudnoće brigu mora voditi samo žena, često rezultira time da o kontracepciji nitko ne vodi računa. Koja je metoda najbolja za vas?
|
|
Joža iz Horvatske |
Korijeni su posađeni upravo na Markovu trg-u 2001 godine štrajkom policajaca branitelja koji su dobili otkaze preko noći od Račanove Vlade i zamijenjeni milicajcima koji su danas apriorni poslušnici u represiji protiv vlastitog naroda po boljševičkom receptu. Tada je na čelu zagrebačke policije bio upravo Ranko Ostojić a ministar Šime Lučin.
|
|
Horvatski eko info |
Vodopija, zvana još cikorija, radič, konjska trava, modri cvijet trajna je i zeljasta biljka, visoka i do 1 metar. Korijen joj je debeo, vretenast, izvana taman, iznutra bijel. Stabiljka je uglata, tvrda, uspravna i puna gorkog mliječnog soka. U gornjim dijelovima je razgranata i pokrivena kratkim dlakama. Prizemni listovi su veliki, dugački i nazubljeni, a oni na stabiljci kraći i duguljasto kopljasti. Cvjetne glavice modre su boje, ponekad ružičaste ili bijele.
|
|
 |
|
HORVACKE REGULE LEPOG PONAŠANJA ! (Pri kupici i klupici) |
|
|
|
129.- Marija, Beč: Gotovo dvadeset godina živjela sam u braku za koji sam mislila da je savršen. On je bio četiri godine mlađi od mene, uvijek pun razumijevanja i ljubavi. Ja sam radila i imala solidna primanja, više sam praktičan tip a on pak pomalo umjetnički. No dogodilo se da ga je posao na više mjeseci odveo u drugu zemlju i kada se vratio bio je drugi čovjek: grub, arogantan, stalno ljut. Otkrila sam da je posrijedi druga žena. Zatražila sam razvod i nakon što sam odglumila pokušaj samoubojstva on je pristao i odselio.
|
|
|
Kao tinejdžer odrastao sam u povijesnim vremenima kada se rađala i stvarala Hrvatska. Iako tipični tinejdžer, ipak se u meni budio do tada nepoznati osjećaj... Tako nešto se može usporediti samo sa onom pravom iskrenom ljubavi između muškarca i žene. Kada zadrhtite i na samu pomisao na voljenu osobu...
|
|
|
Jedno od najčešćih pitanja vezanih za autoindustriju u Hrvatskoj jest zašto ne proizvodimo svoj automobil.
Gospodarska grana u kojoj je neposredno zaposleno otprilike 10.000 ljudi ima velik potencijal, no konkretnih projekata ili vizija nema ni na vidiku.
Budući da se ne možemo uspoređivati s Njemačkom, Italijom, Španjolskom ili Francuskom, jedina je primjerena usporedba ona sa zemljama u regiji. Međutim, povlačenje paralele sa Srbijom ili Slovenijom samo će povećati naše nezadovoljstvo.
Srbijanska Vlada još je prije nekoliko godina odlučila talijanskom Fiatu dopustiti ulazak u kragujevačku tvornicu odakle u svijet odlaze automobili s logotipom proizvođača iz Torina. Suradnja je uspostavljena na obostrano zadovoljstvo. Srbijanska birokracija, porezi i nameti za Talijane su bili mnogo blaži nego što bi im bili u Hrvatskoj. Uz to što su modeli iz Kragujevca mnogo povoljniji za građane Srbije, suradnja s Fiatom otvorila je stotine novih radnih mjesta. S većim opsegom proizvodnje u tvornici povećala se i proizvodnja autodijelova, tako da je cijela regija doživjela gospodarski napredak. Slično se dogodilo u slovenskome Novome Mestu, gdje se već godinama proizvode Renaultovi automobili.
U čemu je problem?
Ako su Slovenija i Srbija pronašle strateške partnere zahvaljujući kojima su izravno zaposlene stotine, a neizravno i tisuće ljudi, postavlja se pitanje u čemu je naš problem. Potencijala imamo napretek. Uza sposobnu radnu snagu, odnosno solidan odnos između uloženog i dobivenog, najveća je hrvatska prednost idealan zemljopisni položaj. Konkretno, naša je zemlja u srcu Europe, zato bi distribucija za tu regiju, da se automobili ovdje proizvode, bila vrlo jednostavna. Jedan od važnijih aduta također mogla biti Rijeka, grad koji srednjoeuropske zemlja može spojiti s Dalekim istokom. Uz odličan položaj za brodove Rijeka se može još bolje povezati željeznicom, tako da taj grad bez ikakve dvojbe može postati poveznica domaće autoindustrije sa svijetom. Prostora za tvornice i druge pogone u Hrvatskoj također je napretek. Problem je već odavno otkriven - riječ je o birokraciji koja velikim automobilskim brendovima ne osigurava nikakvu pozitivnu računicu.
Poslovi ‘bježe’ k susjedima
Jedina je svijetla točka u posljednjih pet godina proizvodnja autodijelova. Poznato je da su naše tvornice prije krize sklapale stakla, branike, vrata, sjedala i druge sastavnice za mnoge ugledne svjetske proizvođače poput Astona Martina, Ferrarija, Renaulta, Maseratija i drugih. Hrvatski autoklaster počeo je 2009. ozbiljno pregovarati s Fiatom o proizvodnji dijelova za njegove automobile, no cijela priča neslavno je propala, a ‘naš’ posao otišao je u ruke susjednih država. Negativnih primjera vezanih uz domaću autoindustriju toliko je da jednostavno ne bi stali u jedan tekst.
Ogledni primjer može biti i prvi hrvatski automobil Doking XD koji je pri predstavljanju izazvao pravu buru oduševljenja. Naš nacionalni ponos tad je bio veći nego ikad. Zanimljivi koncept XD pronašao je svoje mjesto u mnogim svjetskim medijima, uključujući New York Times, koji mu je predvidio sjajnu budućnost. Nažalost, osim deklarativne potpore hrvatske Vlade i drugih državnih ustanova nije bilo prave reakcije. Umjesto da pokrene serijsku proizvodnju u Hrvatskoj, idejni začetnik projekta Vjekoslav Majetić sreću je odlučio potražiti u tuđem dvorištu. Pregovori s velikim tvrtkama poput Peugeota još traju, a Hrvatska je, nažalost, i u tom slučaju ostala kratkih rukava.
Koraci prema uspjehu
Umjesto da se zadovoljava mrvicama s margina autoindustrije, Hrvatska bi se napokon trebala upustiti u avanturu vlastite proizvodnje automobila. Budući da taj teren još nije otkriven za naše tvrtke, sklapanje partnerstva s uhodanim automobilskim poduzećima nameće se kao jedini način. Bez obzira na to gdje bi se smjestila tvornica, cijela ta regija gospodarski bi porasla. Kad je Slovačka prije desetak godina bila u sličnoj situaciji kao Hrvatska danas, ukidanje poreza i besplatno zemljište za ugledne svjetske proizvođače bili su jedini ispravni koraci koji su joj donijeli stotine milijuna eura ulaganja. Danas je ona neusporedivo naprednija i moćnija zemlja od Hrvatske. Primjer grada Žiline, u kojem je Kia otvorila novu tvornicu, pravi je pokazatelj nevjerojatna spjeha kompletne regije gdje više desetaka tisuća ljudi radi u tvornici, ali i u tvrtkama koje ju opskrbljuju gumama, staklima i drugim dijelovima potrebnima za uobičajeno funkcioniranje.
Lider Press
|
|
PRIOPĆENJA Z HORVATSKE |
 Poziv zaprimljen od strane RSL Australije upućen Udrugi UDVDR RH _ Australia da kao predstavnici branitelja sudjeluju u ovogodišnjim proslavama Anzac Day u Canberri 25. travnja 2012. plod je druge godine promicanja i diplomatske kampanje članova Udruge Domovinskog rata dragovoljaca i veterana Republike Hrvatske (UDVDR RH)
Posebna čast iskazana braniteljima bila je da su bili jedini strani veterani pozvani da polože vijence u službenoj vojnoj uniformi na Nacionalnom Anzac Day , stoga je za članove UDVDR RH australske podružnice sudjelovanje u Anzac Day svečanosti i ove godine bio veliki uspjeh aktivne socijalne diplomacije između branitelja iz DR u Hrvatskoj i RSL Australije te posebna čast.
|
|
HORVATSKA DIJASPORA |
 ANZAC Day, 25th of April, is the most important date in Australia’s and New Zealand’s calendar. Across the length and breadth of Australia and New Zealand people turn out to salute, honour and pay their respects to the fallen and to the surviving servicemen who willingly offered their lives to the service of their country.
The (acronym) name ANZAC became famous with the landing of the Australian & New Zealand Army Corps on the Gallipoli Peninsula at the Dardanelles, Turkey, on 25th of April 1915. It has since become synonymous with the determination and spirit of our armed forces. The significance of the day, and the acronym, in Australia’s heritage is probably best stated by Dr. C. W. Bean in the following excerpt from his official Australian history of World War One:
|
|
Portreti hrvatskih županija
|
|
|
|
Registar hrvatskih branitelja |
|
|
Mi, Hrvatski branitelji-predstavnici udruga iz Domovinskog rata, podsjećajući se na našu povijesti vezanu za Blejburg, davamo pripćenje za javnost. Nećemo se opterećivati i vraćati na Drugi svjetski rat. Mi o njemu znamo istinu. Krenut ćemo od prije dvadesetak godina kad su određeni ljudi nabijeni nacionalnom sviješću krenuli u stvaranje Hrvatske države. Krenuli su s ponosom iako su znali da su im glave u torbi.
|
Gledajući dva dana jednog čovjeka u ustaškoj odori kojom je započinjalo svako izvješće iz Bleiburga preko poltronskih medija, pokušavam naći na slikama mladih učesnika proslave tog Ustašu i ne nađoh ga. A tko su bili Ustaše zna jako malo ljudi posebno u Hrvatskoj. "Naučili" su nas da je Ustaša bio krvnik i koljač-mesar. Ti koji tako tvrde prenose što im nalažu Brinatci i Srbi i odriču se svoga roda. Ustaše su ginule s imenom hrvatske na usnama, a bilo je zločina kakve čine sve vojske svijeta u ratu. Zar su Ameri počinili manje zlo sravnivši Drezden sa zemljom gdje je u neselektivnom bobardiranju pobijeno skoro 80% stanovnika - civila tom njemačkog grada, a grad je bio prepun izbjeglica i ranjenika. Ne, ne pravdam zločin, ali na svijetu nema kolektivne odgvornosti osim Ustaša. I to ne zato što su Ustaše, nego zato što su Hrvati. A na toj tezi je i presuda hrvatskim generalima i državi za osobodilačke operacije u Domovinskom ratu. Očigledno kletva kralja Zvonimira dnjeuje i dalje! Hrvati nemaju svoje "ja" nemaju svoju državu!
|
Ne želimo zabijati glavu u pijesak, moramo donositi i teške odluke ( Zoran Milanović ). Nije za očekivati da će se stvari u Hrvatskoj pokrenuti, da će doći do očekivanog razvoja RH i blagostanja hrvatskih građana, jer država nema više moć potpune regulacije i kontrole gospodarstva, jer su zaštitne te osobito razvojne funkcije države oslabile.
|
Ove nedjelje, u čitanju Evanđelja, čuli smo kako je Isus podučavao u prispodobama o kraljevstvu nebeskom. Isus je rekao: “S kraljevstvom je nebeskim kao s blagom što skriveno leži u polju. Kad ga netko pronađe, sakrije ga, te pun radosti ode prodati sve što ima i kupi ono polje.” (Mt 13.44) Isus nam ustvari poručuje kako je Kraljevstvo nebesko, jedino, pravo i istinsko blago. Kraljevstvo nebesko zaslužuje da se čovjek odrekne svega materijalnog, svega što posjeduje, da posve preuredi i podredi život toj spoznaji, tom neprocjenjivom blagu.
|
|
Horvatski kamin |
I ove godine nastavljena je tradicija u našoj župi te je prve subote poslije Prve Svete Pričesti organizirano hodočašće u Mariju Bistricu kako bi zahvalili majci Božjoj na daru blagovanja Tijela Kristova (Hostije). Polazak je bio u 7:00 sati ispred crkve Presvetog Srca Isusova. Već pola sata prije polaska su se počela prikupljati djeca sa pratnjom (majke, bake i pokoji otac). Bilo je predivno vidjeti vesela dječja lica puna radosti i iščekivanja. Kad je sat na zvoniku otkucao 7. uru, autobus je krenuo put Marije Bistrice.
|
|
Životni stil |
Mladi ljudi koji su spletom okolnosti o seksu učili iz pornića, nažalost, imaju kriva uvjerenja i zablude o seksualnosti i svemu što uz to ide.
|
|
Šport |
'Na drugom sam kraju svijeta, ali plačem. Uništena je tradicija duga 80 godina, stotinjak ljudi ide na burzu, djeca neće imati gdje trenirati, a nikoga kao da nije ni briga', poručio je nekadašnji trener Dinama i Varteksa Branko Ivanković iz Saudijske Arabije.
|
|
Pod svijetlom zalazećeg sunca čini se kao da usred australske pustinje leži golemi kip od užarene lave. U kasnim večernjim satima golema stijena zrači svojom najcrvenijom bojom. S opsegom od 10 kilometara i visinom od 343 metra, dominira horizontom jugoistočno od Alice Springsa u središnjoj Australiji. To je najveća izolirana stijene na svijetu.
Vijesti 
