
Agresivno i naporno su nas skoro svi mediji u Hrvatskoj jučer zasipali informacija o tome kako su dvojica čelnih ljudi hrvatske Vlasti u veselom društvu Pupovca, Uzelca, živućih partizana i preživjelih jasenovačkih logoraša, danas je uvelike spasnulo i nema nijedne vijesti o tome. Žalosno je bilo gledati to gerijatrijsko drušvo kojem Vrhuška obećava kako će dobiti povlastice, kao da ih nisu imali do sada.
|

Postoje li u ljudskim životima uopće slučajnosti, ili je sve što se događa samo poslijedica nekog, ponekad nevidljivog i nedokučivog uzroka? Kroz povijest su na ovo temeljno filozofsko pitanje pokušale odgovoriti mnoge mudre glave, a većina ih se na kraju ipak opredijelila za smisao, smatrajući da je u ljudskom životu besmisleno samo vjerovati u besmisleno. Sve ostalo ima svoj smisao i može se rekonstruirati.
|
|
Zabava |

Uvriježen stav da o sprečavanju neželjene trudnoće brigu mora voditi samo žena, često rezultira time da o kontracepciji nitko ne vodi računa. Koja je metoda najbolja za vas?
|
|
Joža iz Horvatske |

Korijeni su posađeni upravo na Markovu trg-u 2001 godine štrajkom policajaca branitelja koji su dobili otkaze preko noći od Račanove Vlade i zamijenjeni milicajcima koji su danas apriorni poslušnici u represiji protiv vlastitog naroda po boljševičkom receptu. Tada je na čelu zagrebačke policije bio upravo Ranko Ostojić a ministar Šime Lučin.
|
|
Horvatski eko info |

Vodopija, zvana još cikorija, radič, konjska trava, modri cvijet trajna je i zeljasta biljka, visoka i do 1 metar. Korijen joj je debeo, vretenast, izvana taman, iznutra bijel. Stabiljka je uglata, tvrda, uspravna i puna gorkog mliječnog soka. U gornjim dijelovima je razgranata i pokrivena kratkim dlakama. Prizemni listovi su veliki, dugački i nazubljeni, a oni na stabiljci kraći i duguljasto kopljasti. Cvjetne glavice modre su boje, ponekad ružičaste ili bijele.
|
|
 |
|
HORVACKE REGULE LEPOG PONAŠANJA ! (Pri kupici i klupici) |
|
|
|

129.- Marija, Beč: Gotovo dvadeset godina živjela sam u braku za koji sam mislila da je savršen. On je bio četiri godine mlađi od mene, uvijek pun razumijevanja i ljubavi. Ja sam radila i imala solidna primanja, više sam praktičan tip a on pak pomalo umjetnički. No dogodilo se da ga je posao na više mjeseci odveo u drugu zemlju i kada se vratio bio je drugi čovjek: grub, arogantan, stalno ljut. Otkrila sam da je posrijedi druga žena. Zatražila sam razvod i nakon što sam odglumila pokušaj samoubojstva on je pristao i odselio.
|
|
|

Kao tinejdžer odrastao sam u povijesnim vremenima kada se rađala i stvarala Hrvatska. Iako tipični tinejdžer, ipak se u meni budio do tada nepoznati osjećaj... Tako nešto se može usporediti samo sa onom pravom iskrenom ljubavi između muškarca i žene. Kada zadrhtite i na samu pomisao na voljenu osobu...
|
|
|

Hrvati, u ratovima, kroz svoju prošlost, su imali kvalitetne branitelje, uzorne, ali i janjičare koje su odabirali okupatori. Dakle, evidentirano je da su hrvatski branitelji kroz povijest, kako kada, bili dobri vatrogasci požara na hrvatskom prostoru, uglavnom slabi u preventivama pa vatra, kao iskonsko sredstvo za čišćenje, često se javljala na ovim prostorima u svojoj funkciji.
Branitelj, tko je to?
Branitelj zastupa, brani u ratu od potencijalnog okupatora, brani svoju zemlju, svoj narod i sebe.
Veteran, tko je to?
Veteran je isluženi vojnik, stari ratnik, borac iz bivšeg rata. Konkretno, hrvatski branitelji u zadnjem obrambenom ratu, s hrvatskim žrtvama do 1990. godine, uglavnom su oslobodili Hrvatsku od okupatora. Potom, od 1992. godine, isti Hrvati olako - naivno prepustili su rukovodeća mjesta nelustriranim – janjičarima, koji su zbog svoje kvalitete i danas kočničari općem dobru.
Dakle, uzrok svih problema nastaje kada čovjek ne može ili ne želi biti samokritičan i uzoran u vlastitom dvorištu. Zbog rastakanja hrvatskog bića, zbog neurednosti posebno su odgovorne po dužnostima vladajuće elite.
Danas u Hrvatskoj bivši politički uznici i branitelji Hrvatske (1990 – 1995. godine), prevareni su i nesvjesno podijeljeni tolikim brojem udruga, čime se prezentiraju egoistički dok od razbijenog jednog, općeg dobra unaprijed i dalje očekuju nezasluženu nagradu, koristi.
Narušeno hrvatsko opće dobro pouka je da se ne smije dijeliti, već da se treba spajati u ime dobra i unapređivati.
Uredan, dostojanstven i pošten čovjek neće plaću unaprijed već adekvatno nakon što nagradu zasluži, pa se zato zdravo i ponaša, samokritički i kritički.
Konstantna angažiranost uvjet je za čuvanje općeg dobra koje je i osnova duhovnom razvoju.
Svaki pojedinac neizmjerna je vrijednost, ali kada je u pitanju opće dobro i obrana općeg dobra žrtve jednog naroda se ne uspoređuju kod osviješčenih naroda, utoliko je duh po žrtvovanju iznad mesijanskog i proročkog.
Hrvati moraju prepoznati i shvatiti da je diverzija na opće dobro kada se inverzijom skreće pažnja na pojedinačno. Zato trebaju djelovati skupa, hrvatski branitelji - veterani i aktualna vojska dok čuvaju opće dobro, tako je najlakše obraniti svakog pojedinca.
Stradanja jednog po jednog pojedinca posljedica je rascjepkanosti zajedništva ukupne snage za čuvanje temelja i dostojanstvenih uvjeta svakom pojedincu što je mjerilo uređene zajednice. Dakle, sve je dobro što spaja, a sve što razdvaja je zlo. Pojedinac jest proporcijalna vrijednost jedne uredne zajednice i ništa više. Suprotno, pojedinac jedne neuredne zajednice je slab i nezaštićen, dok zavaran očekuje, nikada ne dočeka i ne doživi zaštitu ako se njegova zajednica dijeli i raslojava kao posljedica nereda, što se događa kada se pojedinci zbog preventive ne žele žrtvovati. Zamka je tek uklonjena kada se spozna da se pomoću i preko pojedinca zamagljuje opće dobro, da se baš tako stvaraju uvjeti za obezglavljivanje jednog naroda. Tendenciozno, slabi pojedinci stimuliraju sebi slične dok rastaču opće dobro zajednice, a koliko ih je otkrivaju se sami u redu za lustraciju.
Uočavanje zamki je potrebno da žrtvovanje ne bude uzaludno, jer žrtvovanje je život i uvjet životu. Nema reda gdje nema jedinstva i obrnuto, zato se može točno ocijeniti tko i zašto stvara nered. Hrvatski teritorij, kao uvjet životu, pokazuje hrvatski duh i sve što mu smeta i koliko je pod pritiskom. Dakle, zemlja jednog naroda i po duhu istog prezentira specifičan život, što zahtjeva uvijek i prema potrebi lustraciju, lustracija . . . da bi zajednica bila jača bolja.
Mesijanskim duhom pomoću spoznaje treba unapređivati opće dobro, proročkim pomoću riječi i svjedočenja djelovati, a dok se žrtvovanjem najbolje služi u ime života, životu.
Čuvajte se onih koji se zaštićuju, kao grješnici, zidinama i žele ostati u prošlosti. Naročito onih koji u skladu sa životom, pošteno dnevno ne zarađuju kruh za sebe.
Čuvajte se onih koji vam obećavaju kruh koji niste zaslužili poštenim radom, jer takav kruh izazove teško pijanstvo i prokletstvo.
Čuvajte se vođa koji nisu ispred vojske, prvi spremni kao uzor žrtvovati se u ime zajednice koja je uvjet životu.
Naročito se čuvajte janjičara krvavih ruku kao uzroka prolivenim suzama i krvi, a koji bi i dalje vladali i rastakali jedno – opće dobro. Dostojanstven čovjek je sabran, a život gord i uspravan, nikada se ne prodaje za mrvice, a niti hvata za slamku.
Dostojanstven čovjek je odraz Svoritelja, Oca i po istom zaštićen, bez tutora koji na Zemlji hedonistički nezasitno po cijenu života grabe materijalno, protive se i destimuliraju žrtvovanje, a što je protiv života. Samo po žrtvovanju - sudbini, uzori su odraz i veza s izvorom života. Dakle, razdvajanje i dijeljenje dobra od zla dužnost je čovjeku. Očistiti sela i gradove, posebno skrenuti pažnju prema prijestolnici Zagrebu - centru. Čovjek treba pamtiti kada netko jednom laže ili prevari, njegova je sramota, ali samo budalu isti varalica i drugi put može prevariti.
Također, u ime općeg po dužnostima, vladar je odgovoran kao koordinator vojske, radnika i zemljoradnika, ali i svaki pojedinac suodgovoran je u svojoj zajednici i sudac sam sebi. Slučajno, kada je sila pravda, pravedno je snagom zajedništva djelovati u borbi protiv zla.
Nakon tendencioznih podjela hrvatskih dragovoljaca – branitelja, iz zadnjeg obrambenog rata, kao snage, preko silnih udruga, posljedica su specijalnog rata koji se vodi protiv Hrvatske. Hrvatski branitelji dužni su ujediniti sve udruge u jednu i tako pokazati svoje hrvatstvo djelom, čime će se svrstati za vidjeti.
Najvećoj pošasti - drogi - treba stati na kraj, odlučno se boriti protiv trovača drogom, koja je u Hrvatskoj odnijela više života nego prošli ratovi.
Posebno treba se suprotstaviti lošem ali i tendencioznom kadroviranju za rukovodeća mjesta u Hrvatskoj.
Kaniti se treba blefera koji su prvi ispratili hrvatske generale u Hag, to su isti partizani - srpska vojska koja se lukavo kao velikosrpska nametnula, nanijevši hrvatskom narodu toliko zla. Repovi te vojske i danas pokušavaju se izjednačiti i nametnuti hrvatskom narodu s prepoznatljivim spletkarenjem među Hrvatima. Udruge partizanskih veterana, koji su uglavnom poraženi u zadnjem hrvatskom obrambenom ratu, zakonski treba ukinuti, a članove uglavnom procesuirati.
Hrvatski vojni veterani kao savjetnici trebaju se osloniti na hrvatsku aktualnu vojsku, kako ne bi hrvatska vojska bila oslabljena, imajući u vidu okruženja Hrvatske.
Hrvatima danas, globalizacija i NATO samo je jedna karta i adut, sjetimo se prošlosti i Austro-Ugarske kao okupatora kada se raspala, hrvatska vojska neustrojena nije se uspjela oduprijeti Srbiji kao novom okupatoru.
Dakle, samo hrvatska vojska garancija je Hrvatima na hrvatskim prostorima.
U Zadru, veljača 2012. godine
POKRET AKTIVNIH VETERANA BRANITELJA REPUBLIKE HRVATSKE
|
|
PRIOPĆENJA Z HORVATSKE |
Poziv zaprimljen od strane RSL Australije upućen Udrugi UDVDR RH _ Australia da kao predstavnici branitelja sudjeluju u ovogodišnjim proslavama Anzac Day u Canberri 25. travnja 2012. plod je druge godine promicanja i diplomatske kampanje članova Udruge Domovinskog rata dragovoljaca i veterana Republike Hrvatske (UDVDR RH)
Posebna čast iskazana braniteljima bila je da su bili jedini strani veterani pozvani da polože vijence u službenoj vojnoj uniformi na Nacionalnom Anzac Day , stoga je za članove UDVDR RH australske podružnice sudjelovanje u Anzac Day svečanosti i ove godine bio veliki uspjeh aktivne socijalne diplomacije između branitelja iz DR u Hrvatskoj i RSL Australije te posebna čast.
|
|
HORVATSKA DIJASPORA |
ANZAC Day, 25th of April, is the most important date in Australia’s and New Zealand’s calendar. Across the length and breadth of Australia and New Zealand people turn out to salute, honour and pay their respects to the fallen and to the surviving servicemen who willingly offered their lives to the service of their country.
The (acronym) name ANZAC became famous with the landing of the Australian & New Zealand Army Corps on the Gallipoli Peninsula at the Dardanelles, Turkey, on 25th of April 1915. It has since become synonymous with the determination and spirit of our armed forces. The significance of the day, and the acronym, in Australia’s heritage is probably best stated by Dr. C. W. Bean in the following excerpt from his official Australian history of World War One:
|
|
Portreti hrvatskih županija
|
|
 |
|
Registar hrvatskih branitelja |
|
|

Mi, Hrvatski branitelji-predstavnici udruga iz Domovinskog rata, podsjećajući se na našu povijesti vezanu za Blejburg, davamo pripćenje za javnost. Nećemo se opterećivati i vraćati na Drugi svjetski rat. Mi o njemu znamo istinu. Krenut ćemo od prije dvadesetak godina kad su određeni ljudi nabijeni nacionalnom sviješću krenuli u stvaranje Hrvatske države. Krenuli su s ponosom iako su znali da su im glave u torbi.
|

Gledajući dva dana jednog čovjeka u ustaškoj odori kojom je započinjalo svako izvješće iz Bleiburga preko poltronskih medija, pokušavam naći na slikama mladih učesnika proslave tog Ustašu i ne nađoh ga. A tko su bili Ustaše zna jako malo ljudi posebno u Hrvatskoj. "Naučili" su nas da je Ustaša bio krvnik i koljač-mesar. Ti koji tako tvrde prenose što im nalažu Brinatci i Srbi i odriču se svoga roda. Ustaše su ginule s imenom hrvatske na usnama, a bilo je zločina kakve čine sve vojske svijeta u ratu. Zar su Ameri počinili manje zlo sravnivši Drezden sa zemljom gdje je u neselektivnom bobardiranju pobijeno skoro 80% stanovnika - civila tom njemačkog grada, a grad je bio prepun izbjeglica i ranjenika. Ne, ne pravdam zločin, ali na svijetu nema kolektivne odgvornosti osim Ustaša. I to ne zato što su Ustaše, nego zato što su Hrvati. A na toj tezi je i presuda hrvatskim generalima i državi za osobodilačke operacije u Domovinskom ratu. Očigledno kletva kralja Zvonimira dnjeuje i dalje! Hrvati nemaju svoje "ja" nemaju svoju državu!
|

Ne želimo zabijati glavu u pijesak, moramo donositi i teške odluke ( Zoran Milanović ). Nije za očekivati da će se stvari u Hrvatskoj pokrenuti, da će doći do očekivanog razvoja RH i blagostanja hrvatskih građana, jer država nema više moć potpune regulacije i kontrole gospodarstva, jer su zaštitne te osobito razvojne funkcije države oslabile.
|

Ove nedjelje, u čitanju Evanđelja, čuli smo kako je Isus podučavao u prispodobama o kraljevstvu nebeskom. Isus je rekao: “S kraljevstvom je nebeskim kao s blagom što skriveno leži u polju. Kad ga netko pronađe, sakrije ga, te pun radosti ode prodati sve što ima i kupi ono polje.” (Mt 13.44) Isus nam ustvari poručuje kako je Kraljevstvo nebesko, jedino, pravo i istinsko blago. Kraljevstvo nebesko zaslužuje da se čovjek odrekne svega materijalnog, svega što posjeduje, da posve preuredi i podredi život toj spoznaji, tom neprocjenjivom blagu.
|
|
Horvatski kamin |

I ove godine nastavljena je tradicija u našoj župi te je prve subote poslije Prve Svete Pričesti organizirano hodočašće u Mariju Bistricu kako bi zahvalili majci Božjoj na daru blagovanja Tijela Kristova (Hostije). Polazak je bio u 7:00 sati ispred crkve Presvetog Srca Isusova. Već pola sata prije polaska su se počela prikupljati djeca sa pratnjom (majke, bake i pokoji otac). Bilo je predivno vidjeti vesela dječja lica puna radosti i iščekivanja. Kad je sat na zvoniku otkucao 7. uru, autobus je krenuo put Marije Bistrice.
|
|
Životni stil |

Mladi ljudi koji su spletom okolnosti o seksu učili iz pornića, nažalost, imaju kriva uvjerenja i zablude o seksualnosti i svemu što uz to ide.
|
|
Šport |

'Na drugom sam kraju svijeta, ali plačem. Uništena je tradicija duga 80 godina, stotinjak ljudi ide na burzu, djeca neće imati gdje trenirati, a nikoga kao da nije ni briga', poručio je nekadašnji trener Dinama i Varteksa Branko Ivanković iz Saudijske Arabije.
|
|