Dogodilo se najgore. Šok i nevjerica u dušama domoljuba. Mjesecima poslije izbora mnogi od nas ne mogu naći riječi kojima bi opisali ovo stanje koje je ponovno zadesilo domovinu.. Razočarenje je veliko. Ne samo da narod nije prepoznao kandidate već je i ostavio dojam kako ga da nije briga. 44 % glasača odzvanja u glavi noćima.

Kažu mi da ne gledam sa prave strane. Kažu mi da nije narod kriv jer je previše razočaran te je kao takav ostao kod kuće. Nije imao za koga glasati. Nije bilo lidera, nije bilo jednog koji bi odskakao od svih i uvjerio narod da ima snagu i moć, volju i želju te toliko potrebnu i vidljivu strast promijeniti ovo stanje u zemlji.

Pa ljudi...možemo li zaista tako jednostavno zaključiti i ostati mirni? Da vidimo…

Svi kandidati i sav narod se složio oko jednog a to je da je sada opet ključan trenutak i da je Hrvatska sada opet na raskrižju putova. Slijedeći predsjednik, govorili smo, odlučit će o budućnosti svoje zemlje. Odlučit će hoće li Hrvatska ići podaničkim putem i na koljenima ili će napokon obraniti i sačuvati teško narušeno dostojanstvo i suverenitet. I, što se dogodilo? Niti pola naroda nije izašlo osigurati taj put ili barem spriječiti onaj kojim ne želi kročiti nit po koju cijenu. Ili možda cijena postoji?

Gospodo, ako već niste imali kandidata koji Vas je oduševio, ako već niste niti u jednom kandidatu prepoznali lidera onda Vas pitam slijedeće. Kako kao takav žestoki kritičar i većinom kršćanin, ostaje kod kuće i dopušta da na Pantovčak dođe osoba koju nikako ne želi tamo vidjeti? Kako će pogledati u oči onima koji su nas obranili? Kako kao vjernik dopuštate da Vam budućnost djeteta bude dovedena u pitanje. Što se dogodilo narodu iz 90.-tih? Razočaran ? Razumijem.

Odustao? Ne razumijem.

Sada bi trebali šutjeti za uvijek. Imamo li hrabrosti? Ne vidimo li da tome nema kraja: „Nebi bilo dobro niti za Hrvatsku niti za Srbiju da Gotovina bude oslobođen“!!!!!!!??????

Ponoćni krik….

Dva su trenutka bitna, dvije su noći važne u protekla dva mjeseca a dogodila su se u par dana razmaka.

Jedan trenutak dogodio se u ponoć 27./ 28. 12.2009. Suočeni sa stanjem u državi i njenim narodom, njenim pastirima koji zakazaše, prihvaćamo Božju volju i novi dan.

Drugi trenutak događa se u ponoć 31.12.2009. Naime, počinje novi dan i Nova godina. Želim nam svima da stvorimo novu šansu i novu nadu ali i da uvidimo opasnost od suprotnog. Ne prepoznamo li da je dostojanstvo zemlje u opasnosti...ostat ćemo bez Nje. Narode, naše dostojanstvo je u opasnosti jer to i jesmo mi. Želim nam svima da prestanemo sa šutnjom i zavrištimo kako ne damo na sebe, ne damo da nas prodaju, ponižavaju, izdaju . Neka nas čuju i neka se podsjete na ponosne dane i ljude koji su im omogućili život i budućnost. Ne zaboravimo da nam je zemlja i majka i dijete. Ne zaboravimo da smo dužni brinuti se o njoj .

Ne gubimo nadu i vjeru. Toliko nas je puta spasila. Sjetimo se krunice u ruci ratnika. Poslušajmo taj glas, neka nas vodi ponovno. Probudimo se i zajedno krojimo vlastitu budućnost. Sami ju moramo izabrati i tada Hrvatskom i svijetom ponosno kročiti!